Moj 1 Maj

Autor shlog | 1 Maj, 2007

Malopre se vratih posle burnog provedenog praznika. Slave ga kao praznik rada, a niko na taj dan nista ne radi. Kad bolje razmislim, malo ko i radi i kad nije praznik. Ja sam ovaj praznik proveo sa mojim drugarima iz kluba (bivseg kluba). Inace to je klub americkog fudbala ciji clan nisam od kad sam ove godine krenuo na studije.

 Ja sam inace ovaj dripac sa desne strane.

Krenuli smo u drugarovu vikendicu negde oko osmice sinoc. Vikendica se nalazi nedaleko od manastira zice. To je negde u brdu. Inace ja sam iz Kraljeva, cisto da se zna. Stigosmo mi, nas desetak i odmah poce zezanje. Uz alkohol i dobru klopu tesko ko moze da ostane ozbiljan. Tri gajbe piva, 3-4 vina i ostalih "slatkih" zanimacija mi popismo za 2 sata. Toliko nam je bilo lepo. Inace gde god odem sa njima ja se odlicno provedem. Pogotovu ako nas je vise, tad je ludnica. Jedan drugar zaspao na terasi i nije se budio do jutra, a znate kako su samo noci hladne. :D To je inace ovaj dripac sa moje leve strane na prethodnoj slici. Pola nas polegase u toku noci, a pola nije imalo gde jer je mala vikendica. Jos sto su nam pravili zvrcke. Ne samo nama sto smo pozaspivali tu vec i nekim nasim drugarima koji nisu dosli sa nama. Zvali drugara u 4h da ga pitaju kad i gde je trening. Jadnik nije znao ni kako se zove a kamoli gde je trening. Mene probudili u po noci (kad mi je san bio najsladji) i iscimali me da mi se drugar iseko i da moram da ga vozim u hitnu posto on ne moze da vozi. Strcao sam sa sprata dok su se oni kikotali. Bas neumesno, ali na njih ne mogu da se naljutim. Ujutru su nas probudili tako sto su na racunaru pojacali neki pornic do daske. Kakvi ludaci. Sve ce njima da padne na pamet. Tad odosmo po jos piva i klope i dodjose jos 10 ljudi. Bas je bilo na nivou. Jedosmo i otrcasmo na oliznju livadu da se jurimo i dobacujemo nasom jajastom loptom.

Sve u svemu, bilo je vrh. U povratku posetismo manastir Zicu. Cudno je da sam iz Kraljeva i prvi put (ja mislim) sam usao u manastir Zicu. I evo sad dodjoh i krenuh da pisem, a smrdim na onu vatru sto smo lozili rostilj. Sta ti je ljubav prema blogu. Smeje se

 

 

Da li ce Kosovo ostati u Srbiji ili ne?

Autor shlog | 30 Apr, 2007

U poslednjh godinu dana bas sam poceo da se interesujem za politiku. Mislim interesovao sam se i pre za politiku ali vise za globalnu nego za ovu nasu lokalnu. Cak sam poceo i da pratim vesti. Kazu kad pocnes da gledas vesti da si odrastao. Ajde da ih odgledam jednom u toku dana nego kao opcinjen ostanem da gledam kad ih uhvatim ponovo na kanalu. Secam ko juce, ja bio klinac, a cale gledao vesti kad je bio neki crtani na drugom kanalu. Nisam mogao da zamislim sebe kako gledam vesti. Mislio sam sta ljudi vide u tim vestima.

Poslednjh nedelja bas je u jeku interesovanja sveta ovo "nase" Kosovo. Svi navrli oko njega ko da ce da imaju neke koristi ko od Iraka ili Irana. Gledano u sustini njih bas briga za neko tamo Kosovo. Nego indijanci vole da guraju nos svuda. Bitno im je da budu u centru paznje. Bore se oko nekog prestiza jer ko vise zajebe Srbe on je veca faca. Srecom nadje se i ta Rusija da im protivreci. Mada ni oni neznaju ljudi sta ce. U njihovom interesu je da nas brane jer i oni imaju jedno Kosovo u Rusiji. Nadam se da ce tako ostati na svojoj odluci do kraja jer ih ucenjuju i podmicuju druge drzave u isto vreme. Bice mi zao samo ovog jadnog naroda ako ih Rusi zajebu i ne uloze taj famozni veto. Jos samo kad bi ova misija Saveta bezbednosti koja tumara po Kosovu rekla nesto pozitivno po Srbiju, mozda bi nam nesto i krenulo na bolje. Kombinacije Rusije, Kine, mozda Juznoafricke republike i nesto uradi i Srbija dobije ovu nadgledanu autonomiju. Ne znam, ali jedno znam, a to je koje god resenja da se donese, Srbi tu nece moci da zive normalno jos barem pola veka. Najvise me nervira ono tipa, odreknite se Kosova i ucicete  u EU. Kao od unije cemo dobiti odredjen benificije i krenuce nam na bolje. Nema tolkih benificija i poklona koje mogu oni da nam daju u zamenu za Kosovo (gledano u materijalnom smislu). Kosovo vredi mnogostruko puta vise da bi ga se mi tako lako odrekli. Mada sve to izgleda jos neozbiljnije sa nase strane jer ni vladu nemamo. I ovaj gospodin neobavesteni me nervira koji sad dig'o nos jer od njega mnogo zavisi. Ma slomio bi njemu ja taj nos sto ne sudeluje u formiranju vlade. Nadam se da ce nesto pozitivno proizaci iz svega ovoga po Srbe jer nada poslednja umire ali vrlo cesto umire. Voleo bi da okacim anketu da vidim ko sta misli ali jbg.

... 

Svrha pisanja bloga

Autor shlog | 28 Apr, 2007

Sedim ovako i razmisljam (mislim, dakle postojim), Razmisljam koja je sledeca tema koju cu da napisem. U sustini mislim, zbog cega bi ja pisao i mucio se da dobijem 6 komentara. Sta ce mi to u zivotu. Ali ipak povrh svega nesto me vuce da prozborim koju.

Razmisljam koja je svrha pisanja bloga. Ljudi su krenuli pisati blogove iz sasvim razlicitih razloga, ali sustina je ista. Neko pise da bi bio "poznat", neko da bi se pravio pametan (posto to u stvarnom zivotu mu tesko ide), neko da bi razvijao svoje intelektualne sposobnosti, a neko to radi iz ciste dosade. Dok sustina pisanja jeste da bi blog bio procitan od strane nekog (ukoliko je veci auditorijum, utoliko bolje). To je upravo onaj razlog (ono nesto od malopre) koje me tera da prozborim koju. Svrha svakog dela, pa i bloga je da neko ostavi nesto za sobom, da ukaze na svoje postojanje. Kao sto je i Betoven pisao muziku. Cemu je njemu trebala muzika kad je covek bio gluv. No, njegov cilj je bio da nesto ostane nakon njega, a da to ne padne brzo u zaborav. Kao i sama potreba za ekzistencijom ljudske vrste je to isto. Ljudi zele da ostave nesto za sobom da bi ih ljudi po tome pamtili makar to bilo i potomstvo. To nam je duboko urezano da uvek dokazujemo nase postojanje, da smo uvek prisutni i da guramo nos svuda. Za takvo nesto je potrbna druga osoba ili osobe koji ce da primete tvoje prisustvo odnosno postojanje. Cemu ja da napisem novog Hamleta ako nema ko da ga procita. Zbog toga bi se ja vratio na onu poslovicu od malopre: "mislim, dakle postojim". Nesto mi tu ne stima. Misljenje nije dokaz necijeg postojanja. Zamislite coveka koji nema kontakta sa drugim ljudima i samo sedi u jednoj sobi i razmislja (tipa, ja za racunarom). Ko ce za njega (mene) znati da on (ja) postoji(m). Niko. Zbog toga resih i napisah nesto, da vide ljudi da i mene ima negde i da svojim prisustvom uticem na druge. To je inace i svrha postojanja. To je i razlog ovakvog brzog razvijanja ljudskog drustva u svakom pogledu. Konkurencija je velika, a za to treba se dosta pomuciti da isplivas na povrsinu. Nadam se da cu danas postojati makar za jednu osobu vise (7 komentara). Smeje se

Prvi post

Autor shlog | 27 Apr, 2007

Pozdrav svim blogerima koji citaju ovo. Nisam hteo da pozdravim one koje ne citaju jer u svakom slucaju nece da se naljute jer nisu ni procitali da ih nisam pozdravio. A da oni sto nisu procitali nakon nekog vremena procitaju, opet se ne bi naljutili jer bi bili u onoj grupi sto su procitali, a njih sam pozdravio. Sramota Tih sto serem. Smeje se

 

Uh, verujte mi najteze je da se pocne. Prvo sto sedim ovde 3 sata i buljim u ovaj ekran da bi smislio o cemu da pisem, a svakim sekundom je sve gore. Tolko sam zaglupio da neznam zasto sam seo za racunar. Srecom, izlete neka rec i iz moje tastature. I to ajde da pricam o necemu nego serem. Ja neznam kako jos niste iskljucili ovaj prozor. Kul Uh ovaj racunar. U isto vreme mi je i mrzak i drag. Mrzak mi je jer mi je oduzeo jedan dobar deo zivota i sto umesto da koristim sive celije sve mi je na racnaru. Sve je lako i dostupno sto moze da bude i dobro i lose. Nekada sam provodio citave dane, od jutra do veceri, dok mi na kraju ne bude muka od ne radjenja nicega. Jednostavno iscrpim sve pozitivne strane racunara i kao najgori zavisnik nastavim da sedim i izlazim i ulazim iz foldera u folder, a pritom ne radeci nista. Ili tipa posecivanja foruma na svakih 3 minuta ne bi li video da li je postavljen neki novi post. Uh kakvih muka sam isto doziveo sa ovim racunarom. Srecom dodje i taj dan te odoh na studije i ne ponesoh racunar. Verujte mi da se nikad bolje nisam ocecao. Kao da su mi odstranili neki veliki teret sa ledja. Ali moram nekad da dodjem kuci, i kao i svaki zavisnik potreba da sednem za racunar nikad veca. A kad sednem ponovo nista. Sta cu ja tu. I iz te dosade proizadje i ovaj moj glupi blog koji ce nadam se da skrene paznju nekima poput mene ili manje zavisnim da se vrate normalnom zivotu i da izdju, nek prosetaju ili pak sednu u park, lepse ce da se osecaju. Eh. Bem ti i Gejtsa i ko ga rodi. Mada jos nisam poceo da pisem o dobrim stranam kompijutera. Do daljnjeg... C - ya!  or  Whrite -ya!

Zlo

 

 (Dalje)